Category Archives: Mh… Zamalo

Sirovina

2015-01-23 SirovinaProbudio me alarm na telefonu. To mi se nije desilo godinama. Uvijek sam se budio sam, prije nego što alarm uopšte dobije priliku da se aktivira. Poprilično sam iznerviran zbog toga što sam se cijelu noć vrpoljio po krevetu, ustajao sam nekoliko puta i šetao po sobi, išao do toaleta. Posljednji put sam ustao da zatvorim vrata od balkona. Kiša je iznenada počela jako da pada, vjetar se pojačao, a balkon nije toliko velik da kiša ne može da dobaci do vrata. Naravno, zatvorena vrata znače i da nema svježeg vazduha, tako da je ostatak noći (u stvari, u tom trenutku već je bilo pet ujutru) prošao u Continue reading

Slijepa ulica

2015-01-03 Slijepa ulicaSve kao slučajno. Iako je gužva kroz koju se probijala bila prilično velika, nije morala da se očeše o mene. Pogledala me je bezobrazno i izustila: „Ups, izvini, nisam namjerno“. Način na koji je to izgovorila uopšte nije odgovarao pogledu koji je uputila. Ipak je previše vješta i uporna da bi propustila priliku da se nametne. Dok je prilazila svome momku, još jednom se okrenula, nasmijala se i, otvarajući usta bez puštanja glasa, izgovorila „izvini“. Momak je bijesno prvo pogledao nju, a zatim i mene. Mene je nastavio da posmatra dok Continue reading

Režiser

reziserBaš mi se često desi da zurim u nešto. Ili nekoga, ako sam napolju, među ljudima. Nekad zurim u nešto ili nekoga konkretno, a nekad je u pitanju najobičnija zamišljenost koja se, opet, manifestuje tako što zurim u nešto. Kad nema nikog oko mene, nemam nikakav naročit osjećaj kad se prenem iz zurenja. Ipak, kad sam okružen ljudima, bilo da samo šetam ulicom ili sam u nekoj prostoriji ispunjenoj ljudima, osjećam neku nelagodu kad se prenem iz zamišljenosti. Uvijek imam utisak da me neko gleda dok padam u zamišljenost i dok izlazim iz nje. Mislim na konkretne trenutke kad se to dešava. Continue reading

Deža vi

2014-12-19 Deza viPonekad mi padnu na pamet dva mjeseca koje sam, kao dijete od nekih sedam-osam godina, proveo na selu. Na prvi pogled ništa neobično, samo što sam tamo boravio bez roditelja. Tek sam dosta kasnije saznao da je majka morala da ide na neku operaciju, a otac je radio sve vrijeme, tako da sestru i mene nije imao ko da čuva. Na selu smo bili zajedno sa babom i sa sestrama i braćom od raznih Continue reading

Regresija

2014-12-06 RegresijaTelefon je iznenada zazvonio. Na ekranu se vidi samo broj, nema imena. Ipak, broj nije nepoznat. Previše puta sam ga pozivao da bi bio nepoznat. Izbrisao sam ga iz memorije telefona, ali, očigledno, još uvijek ga nisam izbrisao iz svoje glave. Prošlo je poprilično vremena otkad sam zadnji put čuo bilo kakve vijesti o njoj. Pogotovo ne od nje same. Šta li sad hoće… Continue reading

Đavolje oruđe

2014-11-23 Besposlen um, djavolje orudjeJutro je prilično hladno. Iako je dan sunčan i nema vjetra, decembar je skoro stigao tako da ne može bit baš toliko toplo. Nebitno je što je temperatura znatno viša od prosjeka. Stari bi rekli da se mora čovjek obući dobro, novembar je mjesec. Oni nisu gledali na to kolika je temperatura, bitno je da ne valja da se čovjek gleda bez jakne zimi.

 

Ponio sam jaknu. Držim je u ruci dok hodam. Znam da ću da sjedim u prirodi pa znam i da će mi biti mnogo hladnije čim sjednem Continue reading

Procjep

2014-11-09 ProcjepOpet sam izgubio nekoliko minuta. Bez obzira na veliku buku koja dopire iz zvučnika lokala, nekako mi polazi za rukom da potpuno isključim okolinu i posvetim se nečemu što se odvija u mojoj glavi. Nije da to radim namjerno, jednostavno se desi. Ne mogu ni da kažem da su to rupe u pamćenju, jer pamćenje Continue reading